Reakcije populacija korovskog suncokreta (Helianthus annuus L.) na imazamoks i nikosulfuron
Scindeks Asistent Scindeks Asistent — sistem za ozbiljne časopise i one koji to žele da postanu

Sažetak

Korovski suncokret, Helianthus annuus L., je ekonomski veoma značajna, invazivna vrsta koja je rasprostranjena u mnogim delovima sveta, posebno u oblastima gde se intezivno gaje tolerantni hibridi suncokreta na ALS ihnibitore. Otkriće i razvoj nove tehnologije gajenja suncokreta povećalo je rizik od nastanka rezistentnih biotipova usled velikog selekciong pritiska i spontane hibridizacije (transfera gena odgovornih za tolerantnost iz useva u divlje srodnike).

U radu je ispitivana reakcija dve populacije korovskog suncokreta (HELAN 1 i HELAN 2) na imazamoks i nikosulfuron u biotestu sprovedenom u uslovima staklenika. Ogled je obuhvatao pet tretmana sa različitim količina primene imazamoksa (12, 24, 48, 96 i 192 g ha-1) i nikosulfurona (10, 20, 40, 80  i 160 g ha-1) koji su primenjeni kada su biljke bile u fazi 2-3 para razvijenih listova. Pored vizuelne ocene oštećenja biljaka koja je izvedena 7, 14, 21 i 28 dana nakon primene herbicida, mereni su i sledeći parametri: sveža i suva masa.

Dobijeni rezultati ukazuju na promene u osetljivosti ispitivanih populacija korovskog suncokreta na ALS inhibitore. Manja osetljivost populacije HELAN 1 na imazamoks i HELAN 2 na nikosulfuron sugeriše na mogući razvoj rezistentnosti kod populacija korovskog suncokreta na području Surčina.

Ključne reči:  korovski suncokret, rezistentnost, imazamoks, nikosulfuron.

DOI: 10.5937/31ah-40989

Reference

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.

  2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.

  3. Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).

Preuzimanja

Podaci o preuzimanju još nisu dostupni.