Sažetak
Nikosulfuron (C15H18N6O6S) je selektivni, translokacioni herbicid iz hemijske grupe sulfonilurea koje predstavljaju jednu od najčešće primenjivanih grupa herbicida, posebno u ratarskoj proizvodnji. Cilj rada je bilo ispitivanje efekta simuliranog zanošenja nikosulfurona na usev pasulja, a taj efekat je praćen kroz vegetativne parametre i komponente prinosa. Ogled je realizovan 2020. godine na oglednom polju Istraživačko - razvojnog instituta “Tamiš”, u Pančevu (Vojvodina, Srbija). Za ispitivanje je korišćen pasulj (Phaseolus vulgaris L.) sorte Galeb. Ispitivano je pet tretmana, odnosno koncentracija aktivne supstance nikosulfurona i to: 10%, 5%, 2,5%, 1,25%, 0,62% od preporučene količine primene i kontrolni tretman (bez primene aktivne supstance). Dobijeni rezultati su pokazali da nije bilo značajnih razlika u visini biljaka pasulja između tretmana, ali da je na tretmanu sa najmanjom koncentracijom (0,62%) zabeležen hormezis efekat. Primećeno je da se sa povećanjem primenjene količine nikosulfurona broj bočnih grana ali i prinos zrna po m2 smanjuje, ali razlike dobijene između tretmana nisu bile statistički značajne. Značajne razlike u odnosu na kontrolu zabeležene su samo kod broja mahuna, i to pri primeni nikosulfurona u koncentraciji od 10% preporučene doze. Dobijeni rezultati su značajni sa aspekta praktične poljoprivredne proizvodnje jer je zanošenje radne tečnosti herbicida česta pojava u praksi, pa je s tim u vezi bitno poznavati potencijalne neželjene efekte na susedni, neciljani usev.
Ključne reči
Reference
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).