Abstract
Cilj rada se odnosi na studiozno proučavanje i analiziranje integrativne nastave, načina organizacije kao i njenog značaja u savremnoj osnovnoškolskoj nastavi. Imajući u vidu činjenicu da se u savremenoj osnovnoj školi sve više govori o potrebi međudisciplinarnog znanja, koje se bazira na integrativnim i sintetičkim procesima, ova tema postaje veoma aktuelna i interesantna za stručnjake različitih profila. Integrativna nastava je jedan od inovativnih modela kojim se međusobno povezuju nastavni sadržaji iz više nastavnih predmeta. Na taj način se povećava dinamičnost i interdisciplinarni pristup određenoj tematici, pa nastava postaje kvalitetnija, sadržajnija i kreativnija. Putem nje se učenici pripremaju za celoživotno obrazovanje, jer se od njih očekuje dodatno angažovanje putem koga uspostavljaju veze i odnose, koji ih podstiču na aktivnost i pronalaženje novih rešenja. Iz ovih razloga u radu je izvršeno sistematsko utemeljivanje integrativne nastave s aspekta: njenih osobenosti i značaja, stanja i problema neposredne nastavne prakse i razultata dosadašnjih istraživanja.