Sažetak
U prirodi ljudskih jedinki jeste potreba za međusobnom razmenom informacija, ideja, mišljenja, znanja. Jednom rečju, potreba za komunikacijom. Nije preterano ni ako bismo komunikaciji pripisali mnogo snažniju funkciju u modernom društvu. Ona predstavlja osnov povezivanja pojedinaca, grupa, pa čak i društvenih zajednica. Komunikacija je, uz to, i nužno sredstvo civilizacijskih dostignuća (kao razmena znanja i ideja), ali i društvenih i političkih promena. Iako komunikacija nije proces svojstven samo modernom društvu, nesumnjivo da je njen eksplozivni značaj u XXI veku u neposrednoj vezi sa pojavom Interneta i, posebno, različitih internet platformi putem kojih se ona odvija na brz, a pri tom i jeftin način. Još važnije, informacije koje se razmenjuju putem Interneta istovremeno mogu da budu saznate od strane milionskog auditorijuma. Poseban značaj u ovom procesu ekspanzije internetske komunikacije svakako pripada i brojnim društvenim mrežama. Među njima su svakako najpopularniji Facebook, Instagram, Twitter, TikTok. Danas skoro da nema korisnika Interneta koji nije istovremeno korisnik i neke od planetarno popularnih društvenih mreža.
Osim prednosti komunikacije u digitalnom okruženju i činjenice da je internet učinio svakodnevni život mnogo komfornijim, nova era u komunikaciji je ponovo otvorila pitanje gde je granica između slobode izražavanja i povrede prava, ali i ko snosi odgovornost za učinjenu povredu. Iako se na prvi mah može učiniti da je pravna nauka odavno dala odgovor na postavljena pitanja, ovaj rad ima za cilj da, analizom sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava i domaćih sudova, ukaže upravo na to da nedovoljno izgrađen pravni okvir komunikacije putem interneta može ugroziti naizgled čvrste pravne tekovine, posebno kada je reč o osnovnim pravima čoveka i građanina. Posebnu pažnju posvećujemo pravu na dostojanstvo ličnosti, odnosno čast i ugled. Nakon analize sudske prakse, iznećemo kriterijume razgraničenja slobode izražavanja i povrede prava na dostojanstvo, kojima se obezbeđuje neophodna pravna sigurnost, posebno u vremenu dominantne komunikacije putem interneta.
Ključne reči
Reference
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim člancima, a izdavaču daju neekskluzivno pravo da članak objavi, da u slučaju daljeg korišćenja članka bude naveden kao njegov prvi izdavač, kao i da distribuira članak u svim oblicima i medijima.
Licenciranje
Objavljeni članci distribuiraju se u skladu sa licencom Creative Commons Autorstvo - Deliti pod istim uslovima 4.0 International (CC BY-SA). Dopušteno je da se delo kopira i distribuira u svim medijima i formatima, da se prerađuje, menja i nadograđuje u bilo koje svrhe, uključujući i komercijalne, pod uslovom da se na pravilan način citiraju njegovi prvobitni autori, postavi link ka originalnoj licenci, naznači da li je delo izmenjeno i da se novo delo objavi pod istom licencom kao i originalno.
Korisnici su pri tome dužni da navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija), kao i njegovu DOI oznaku. U slučaju objavljivanja u elektronskoj formi takođe su dužni da postave HTML link, kako sa originalnim člankom objavljenim u časopisu CM: Communication and Media, tako i sa korišćenom licencom.
Autori mogu da stupaju u zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad prvobitno objavljen u ovom časopisu.
Politika samoarhiviranja
Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Autori su obavezni da pritom navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija) i postave link, kako na DOI oznaku tog članka, tako i na korišćenu licencu.Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Odricanje od odgovornosti
Stavovi izneti u objavljenim radovima ne izražavaju stavove urednika i članova redakcije časopisa. Autori preuzimaju pravnu i moralnu odgovornost za ideje iznete u svojim radovima. Izdavač neće snositi nikakvu odgovornost u slučaju ispostavljanja bilo kakvih zahteva za naknadu štete.