Sažetak
Polazeći od Ongove teorije o usmenosti i pismenosti (Ong, 1982/2012), cilj ovog rada je da pokaže da se u društvenom komuniciranju u kulturnom prostoru Bosne i Hercegovine u značajnoj mjeri očuvalo usmeno komuniciranje sa osobinama prve usmenosti, a koje je često i ritualno (Carey, 2009) i duboko-kontekstualno (Hall, 1981). Istraživanje je pokazalo da postoje brojni tragovi prve usmenosti u obilježavanju porodičnih i vjerskih praznika (poput Slave), kao i različitih narodnih običaja (mjesna slavlja, zborovi i vašari, narodna takmičenja, maškare, koledari, svadbe i sahrane), te u svakodnevnom druženju (npr. u kafićima i među komšijama). Većinu običaja prožima usmeno i neverbalno ritualno komuniciranje – ustaljeni pozdravi i čestitke, zdravice, šale, pjesme, ples, povorke, zajednički objed, darivanje i kićenje, a ponekad i prodorni zvukovi. Takođe, i danas živi staro usmeno stvaralaštvo, koje se prenosi s koljena na koljeno – npr. pjesme, bajke, poslovice, izreke, anegdote, kletve, brojalice i uspavanke, a mnogi ljudi imaju i specifične nadimke. Njegovanje usmenosti jedan je od načina čuvanja nasljeđa, održavanja bliskih međuljudskih odnosa i učvršćivanja veza u zajednici, što je pogotovo važno u današnje doba, kad je ljudsko komuniciranje sve više posredovano različitim tehnologijama, što može da vodi otuđenju od najbližeg okruženja.
Ključne reči
Array
Array
Array
Array
Reference
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim člancima, a izdavaču daju neekskluzivno pravo da članak objavi, da u slučaju daljeg korišćenja članka bude naveden kao njegov prvi izdavač, kao i da distribuira članak u svim oblicima i medijima.
Licenciranje
Objavljeni članci distribuiraju se u skladu sa licencom Creative Commons Autorstvo - Deliti pod istim uslovima 4.0 International (CC BY-SA). Dopušteno je da se delo kopira i distribuira u svim medijima i formatima, da se prerađuje, menja i nadograđuje u bilo koje svrhe, uključujući i komercijalne, pod uslovom da se na pravilan način citiraju njegovi prvobitni autori, postavi link ka originalnoj licenci, naznači da li je delo izmenjeno i da se novo delo objavi pod istom licencom kao i originalno.
Korisnici su pri tome dužni da navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija), kao i njegovu DOI oznaku. U slučaju objavljivanja u elektronskoj formi takođe su dužni da postave HTML link, kako sa originalnim člankom objavljenim u časopisu CM: Communication and Media, tako i sa korišćenom licencom.
Autori mogu da stupaju u zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad prvobitno objavljen u ovom časopisu.
Politika samoarhiviranja
Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Autori su obavezni da pritom navedu pun bibliografski opis članka objavljenog u ovom časopisu (autori, naslov rada, naslov časopisa, volumen, sveska, paginacija) i postave link, kako na DOI oznaku tog članka, tako i na korišćenu licencu.Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu.
Odricanje od odgovornosti
Stavovi izneti u objavljenim radovima ne izražavaju stavove urednika i članova redakcije časopisa. Autori preuzimaju pravnu i moralnu odgovornost za ideje iznete u svojim radovima. Izdavač neće snositi nikakvu odgovornost u slučaju ispostavljanja bilo kakvih zahteva za naknadu štete.