Sažetak
Osim što su mesta ekonomskog razvoja, centri društvene mobilnosti i kulturnog stvaralaštva, gradovi su takođe mesta obeležena nejednakostima i podelama duž niz dimenzija, uključujući klasu, rasu, etničku pripadnost, pol, starost, kao i bezbednost. Cilj rada je da predstavi podelu urbane bezbednosti, kao analitičko sredstvo za istraživanje razlika u pogledu ljudske bezbednosti u gradu, koje proizilaze iz nejednakog nivoa pristupa bezbednosti i/ili spremnosti aktera bezbednosti da zaštite građane. Koncept je zasnovan na pretpostavci da je bezbednost, kao i neke druge usluge u gradu, opšte dobro, resurs koji bi trebalo da bude podjednako ili univerzalno dostupan svim stanovnicima grada. Njegovo odsustvo ili prisustvo može biti pokazatelj prostorne nejednakosti i podeljenosti. Pored opisa koncepta, autor će pokušati da predloži konceptualni okvir za analizu podele urbane bezbednosti kroz sedam dimenzija ljudske bezbednosti. Ovaj koncept se može posmatrati izvan njene teorijske ili metodološke upotrebe, ali i kao praktičan alat za politike urbane bezbednosne čiji bi ciljevi bili da redukuju razlike u ljudskoj (ne)bezbednosti i njednakosti u urbanim područjima.