Sažetak
U eri digitalne revolucije i globalnog tržišta, ekonomski interesi titulara prava industrijske svojine ugroženi su savremenim i unapređenim oblicima povrede prava. Kako bi se garantovala zaštita materijalne situacije titulara prava u svakom slučaju povrede, na međunarodnom nivou i u okviru Evropske unije postavljani su standardi zaštite, čija se harmonizacija očekivala širom sveta. Standardima koji se odnose na naknadu imovinske štete zbog povrede prava industrijske svojine u velikoj meri se odstupa od opštih pravila o naknadi štete. Razlog za odstupanja krije se u specifičnostima ovlašćenja koja ulaze u sastav prava i nematerijalnoj prirodi intelektualnih dobara koja su predmet zaštite. Otuda i potreba da se koriste metodi prilagođeni za obračunavanje visine naknade štete zbog povrede prava industrijske svojine. Rad se bavi analizom posebnih pravila o naknadi imovinske štete zbog povrede prava industrijske svojine, posmatrano od 1995. godine do danas u domaćem pravu. Predmet analize su relikti ranije važećeg prava, odnosno trostruka naknada štete i naknada do trostrukog iznosa licencne naknade, kao i pozitivnopravne regule o paušalnoj naknadi ne nižoj od naknade za zakonito korišćenje predmeta zaštite i naknadi štete u visini dobiti štetnika. Cilj rada jeste pružanje predloga de lege ferenda za jasnije uređenje materije naknade imovinske štete u oblasti industrijske svojine.
Ključne reči
Array
Array
Array
Array
Reference
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka.