Sažetak
U radu se razmatra normativni okvir saradnje četiri države u regionu jugoistočne Evrope od kojih je jedna članica EU (Hrvatska), druge dve imaju status kandidata (Srbija, Crna Gora), a četvrta je u postupku sticanja statusa kandidata (Bosna i Hercegovina). U uvodnom delu rada se ukazuje na značaj prekograničnih problema u oblasti životne sredine i daju metodološke napomene. Prvi deo rada je posvećen najznačajnijim međunarodnim ugovorima globalnog, (sub)regionalnog i bilateralnog karaktera, po osnovu kojih četiri države imaju obavezu (i pravo) da sarađuju. U drugom delu rada se daje prikaz najznačajnijih normi unutrašnjeg prava u oblasti životne sredine (osnovnih zakona), koje se odnose na prekogranična pitanja i obavezu saradnje država. Cilj rada je utvrđivanje postojanja i sadržaja obaveze država da sarađuju u oblasti životne sredine. Razmatra se teza da je obaveza saradnje država u rešavanju prekograničnih problema relativno jasno prepoznata u relevantnim međunarodnim ugovorima, a karakter te obaveze bi trebalo tumačiti u kontekstu konkretnih obaveza i prava država članica svakog međunarodnog ugovora ponaosob. Obaveze (i pravo) saradnje propisani su i u unutrašnjim propisima sve četiri države, a razlike bi mogle biti tumačene specifičnim okolnostima koje postoje u svakoj od njih.
Ključne reči
Reference
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka.