Sažetak
Uvod: Rano prepoznavanje i poziv u pomoć, rana kardiopulmonalna reanimacija (CPR), rana defibrilacija i postreanimacioni tretman čine četiri karike u lancu preživljavanja kod iznenadnog srčanog zastoja.
Cilj: Zastupljnost mera osnovne životne potpore od strane očevidaca kod pacijenata u vanbolničkom srčanom zastoju, telefonski asistirane CPR i da li preduzete mere utiču na stopu uspostavljanja ROSC-a.
Materijal i metode: Istraživanje je retrospektivno i opservaciono.
Rezultati: U istraživanje je uključeno 148 pacijenata. U grupi pacijenata koji su preživeli bilo je manje neprepoznatih srčanih zastoja od strane dispečera, više telefonski asistiranih CPR, manje nezapočetih CPR od strane očevica. Jedino se u grupi pacijenata koji su preživeli, srčani zastoj u prisustvu HMP izdvojio kao statistički značajan.
Zaključak: Implementacija protokola za telefonski asistirani CPR u dispečerske centre bi dovela do povećanja broja slučajeva kod kojih bi laik preduzeo mere CPR pre dolaska ekipe.
Ključne reči
Reference
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).