Sažetak
Cilj ovog rada je da se na bazi teorijskog i empirijskog istraživanja utvrdi da li se i u kojoj meri primena koncepta društvene odgovornosti u elektronskoj trgovini i marketingu odražava na zadovoljstvo i lojalnost potrošača koji se opredeljuju za on-line kupoprodaju. Osnovni zadatak je da na primeru globalne on-line kupovine i prodaje turističkih usluga testiramo osnovnu hipotezu o postojanju statistički značajne povezanosti između primene koncepta društvene odgovornosti i zadovoljstva i lojalnosti potrošača. Sprovedeno je empirijsko istraživanje na uzorku od 409 ispitanika iz izabranih zemalja: Srbije, Turske, Egipta, Italije i Španije. Za tumačenje dobijenih rezultata i utvrđivanje stepena povezanosti između navedenih varijabli korišćen je koeficijent kontigencije i Pearson-ov koeficijent korelacije. Na osnovu sagledavanja dobijenih rezultata, testiranje je pokazalo da postoji značajna statistička povezanost između primene koncepta društvene odgovornosti i zadovoljsta i lojalnosti potrošača. Na bazi takvih rezultata predložene su mere neophodne za definisanje modela društveno odgovornog poslovanja u elektronskoj trgovini koji će biti opšte obavezujući za sve on-line oglašivače. Predlozi za buduća istraživanja dati su u radu.
Ključne reči
||Elektronska trgovina
Responsibility||
||Odgovornost
Internet||
||Internet
Customers||
||Potrošači
Reference
Anderson, R., & Srinivasan, S. (2003). E-satisfaction and e-loyalty: A contingency framework, Psychology & Marketing, 20(2), 123-138.
Cruz, J.M. (2008). Dynamics of supply chain networks with corporate social responsibility through integrated environmental decision-making. European Journal of Operational Research, 184(3), 1005-1031.
Clark, C. (2000). Differences between public relations and corporate social responsibility: An analysis. Public Relations Review, 26(3), 363-380.
Dawkins, F. (2008). An Exploratory Analysis of Corporate Social Responsibility and Disclosure. Business Society, 52(2), 245-281.
Garriga, M. (2004). Corporate Social responsibility Theories: Mapping and Territory. Journal of Business Ethics, 53, 51-71.
Kracht, J., & Wang, Y. (2010). Examining the tourism distribution channel: evolution and transformation. International Journal of Contemporary Hospitality Management, 22(5), 736 – 757.
Lee, M.K.O. & Turban, E. (2001). A trust model for consumer internet shopping, International Journal of electronic commerce, 6(1), 75-91.
Matten, D., & Moon, J. (2004). Corporate Social Responsibility Education in Europe. Journal of Business Ethics, 54(4), 323-337.
Marić, R., Đurković T., & Vemić-Đurković, J., (2011). Moral dilemmas of employees: A public or a corporate benefit, Industrija, 39(1), 67-85.
Morrison, A.J., & King, B.E.M. (2002). Small tourism businesses and e-commerce: Victorian tourism online, Tourism and Hospitality Research, 4 (2). 104-115.
Morsing, M., & Schultz, M. (2006). Corporate Social Responsibility Communication: Stakeholder Information Response and Involvement Strategies. Business Ethics European Review, 15(4), 323-338.
Salamones, M.G., Crespo, A.H., & Bosque, I.R. (2005). Influence of Corporate Social Responsibility on Loyalty and Valuation of Services. Journal of Business Ethics, 61(4), 369-385.
Srinivasan, S.S., Anderson, R., & Ponnavolu, K. (2002). Customer loyalty in e-commerce: an exploration of its antecedents and consequences, Journal of retailing, 78(1), 41-51.
Salwani, I.M., Marthandan, G., Norzaidi, M.D., & Chong, S.C. (2009). E‐commerce usage and business performance in the Malaysian tourism sector: empirical analysis, Information Management & Computer Security, 17(2), 166 – 185.
Werthner, H., & Ricci F. (2004). E-commerce and tourism, Communications of the ACM, 47(12), 101-105.