Sažetak
Stajnjak je otpadni tok iz stočarstva koji mogu da čine ekskrementi, pokrivka, hrana i druge materije. Usled prisustva organske materije, stajnjak predstavlja značajnu formu đubriva koja se dodaje biljnim kulturama, ali čije neadekvatno skladištenje i korišćenje prouzrokuje negativne uticaje na životnu sredinu. Ciljevi ovog rada su da se odrede količine stajnjaka i alociraju u zavisnosti od veličine i vrste gazdinstava u Srbiji, i da se kvantifikuju emisije GHG u Srbiji poreklom od upravljanja stajnjakom. U Srbiji se generiše oko 8,6 miliona m3 tečnog stajnjaka i oko 9,6 miliona t čvrstog stajnjaka. Dominantne vrste stajnjaka su tečni svinjski stajnjak i goveđi čvrsti stajnjak. Od ukupne količine stajnjaka, oko 72% se nalazi na mikro gazdinstvima sa manje od 100 UG, dok se na velikim gazdinstvima sa preko 1.000 UG, generiše oko 19% ukupne količine stajnjaka u Srbiji. Direktno iz stajnjaka se u 2020. godini emitovalo oko 23 Gg (Giga grama) CH4 i 1 GgN2O. Indirektno se iz upravljanja stajnjakom emituje oko 1,1 GgN2O. Ukupne emisije gasova s efektom staklene bašte poreklom od stajnjaka iznosile su u 2020. godini oko 1.144 GgCO2ekv. Zbog redukovanja stočnog fonda emisije su u opadanju, a u odnosu na 1990. godinu su manje za 36%.
Ključne reči
Array
Array
Array