Sažetak
Cilj rada je bio da se ispita alelopatski uticaj ekstrakta začinskog i lekovitog bilja na kvalitet starog semena soje. Ispitivanje je obavljeno na Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, na starom semenu dve sorte soje NS Simba i NS Viseris. Seme je bilo staro 20 meseci. Radi utvrdjivanja alelopatskog uticaja seme je potapano u biljne vodene ekstrakte: geraniuma (Geranium sinense), mirodjija (Anethum graveolens), smilje (Helichrysum arenarium), majcina dusica (Thymus serpyllum), celer (Apium graveolens), origano (Origanum vulgare), bosiljak (Ocimum basilicum), maticnjak (Melissa officinalis), ruzmarin (Rosmarinus officinalis), pelin (Artemisia absinthium), nana (Mentha x piperita), zalfija (Salvia officinalis), lavanda (Lavandula angustifolia). Rezultati su pokazali da ne može govoriti o univerzalnoj primeni određenog ekstrakta, jer na efekat alolohemikalija značajan uticaj ima sorta. Kod sorte NS Viseris svi ekstrakti, osim Melise, su značajno smanjili GE, GP i VI. Najnegativniji efekat ostvaren je primenom Apium graveolens, Thymus serpyllum i Ocimum basilicum. Apium graveolens i Thymus serpyllum su najviše uticali na smanjenje kvaliteta i kod sorte NS Simba. Međutim, kod sorte NS Simba, pored smanjenja ostvareno je i značajno povećanje kvaliteta semena. Primenom ekstrakta Salvia officinalis GE i GP su povećani za 13.7%, a VI za je povećana za 13,7%, VI za 10.21%. Dobar efekat je ostvaren i upotrebom Melissa officinalis. Svi ekstrakti, kod obe sorte, imali su znacajan uticaj na brzinu klijanja, čak i ekstrakati koji su negativno delovali na GE i GP.
Ključne reči: alelopatija, vodeni ekstrakti, potapanje, soja