Sažetak
Cilj istraživanja je da se oceni tehnička efikasnost različitih tipova poljoprivrednih gazdinstava Republike Srbije i na osnovu toga utvrdi dostignuti nivo ekonomske održivosti gazdinstava. Istraživanje se zasniva na FADN podacima iz 2020. godine. U radu je primenjena neparametarska analiza obavijanja podataka ulazno orijentisana sa promenljivim prinosom na obim. Model čini jedna autput varijabla: ukupna vrednost proizvodnje, i četiri input varijable: ukupno korišćena radna snaga, ukupno korišćeno poljoprivredno zemljište, ukupna međufazna potrošnja i vrednost ukupne imovine. Tehnička efikasnost gazdinstava Srbije je na relativno niskom nivou (0,346). Ovo ukazuje na činjenicu da postoje značajne rezerve za potencijalno smanjenje korišćenih inputa, a da pritom vrednost autputa ostane ista. Posmatrano po tipovima proizvodnje najefikasnija su gazdinstva koja se bave hortikulturom (0,542), zatim slede gazdinstva koja se bave svinjarstvom i živinarstvom (0,458) i voćarstvom i vinogradarstvom (0,433), dok je najmanje efikasno mlečno govedarstvo (0,292). Primetno je da intenzivniji tipovi gazdinstava imaju bolji autput-input odnos, što ukazuje na to da ova gazdinstva dostižu i viši nivo ekonomske održivosti. Naravno, ekonomska održivost je znatno širi pojam i dalja istraživanja treba da idu u pravcu sveobuhvatnije analize ekonomske održivosti gazdinstava koja će, pored tehničke efikasnosti, uzeti u obzir i druge relevantne indikatore produktivnosti, kao i profitabilnosti, likvidnosti i stabilnosti. S obzirom na ograničenja FADN baze koja su posebno primetna kod obračuna indikatora likvidnosti i stabilnosti, takođe je potrebno kontinuirano raditi na poboljšanju podataka i unapređenju celokupnog sistema.