Sažetak
Tradicionalna upotreba viših gljiva u medicini i ishrani u velikoj meri se pripisuje njihovom bogatom sadržaju polisaharida. Ovo istraživanje bavi se ispitivanjem potencijala četiri nova izolata viših gljiva - Ganoderma resinaceum NMKSS, Bjerkandera adusta TMF1, Fomes fomentarius TMF2 i Ganoderma sp. - da proizvode intracelularne (IPS) i ekstracelularne polisaharide (EPS) tokom submerzne fermentacije u podlozi sa glukozom kao izvorom ugljenika. Polisaharidi su ekstrahovani iz osušene micelijske biomase (IPS), odnosno fermentisanog bujona (EPS) i kvantifikovani pomoću fenol-sumporne metode. Početni skrining je pokazao da se prinosi EPS kreću od 0,1 do 0,759 mg/ml, a prinosi IPS između 0,5 i 113,3 mg/g suve biomase. Izolati,B. adusta TMF1 i F. fomentarius TMF2 pokazali značajno veću proizvodnju polisaharide i odabrani su za dalji rad. U narednom koraku, procenjen je uticaj organskih izvora azota na prinos polisaharida. Suplementacija peptonom kao jedinim izvorom azota najviše je uticala na povećanje proizvodnje i EPS i IPS. F. fomentarius TMF2 je postigao najveći prinos EPS-a od 0,84 mg/ml. Nasuprot tome, B. adusta TMF1 dala je maksimalni prinos IPS-a od 134,12 mg/g suve biomase. Ekstrakt kvasca je favorizovao akumulaciju biomase, ali je bio manje efikasan u stimulisanju sinteze polisaharida. Ovi rezultati ukazuju na to da sastav izvora azotaima uticaja na ravnotežu između rasta biomase gljiva i proizvodnje polisaharida. Potrebna su dalja istraživanja kako bi se optimizovali uslovi gajenja i u potpunosti iskoristio biotehnološki potencijal ovih izolata za primenu u proizvodnji polisaharide i potencijalno u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.
Ključne reči
Array
Array