Sažetak
Kolorektalni karcinom (CRC) je treći po učestalosti najčešće dijagnostikovani karcinom
i drugi je najčešći uzrok smrti kada su u pitanju maligne neoplazme, uključujući oba pola.
Najznačajniji prognostički i prediktivni faktori za CRC su histološki tip i gradus tumora, TNM
stadijum tumorske bolesti, limfo-vaskularna i perineuralna infiltracija, tumorsko pupljenje i
rezidulani status. Molekularna klasifikacija CRC-a zasnovana je na njegovim genetskim
karakteristikama, ćelijskim specifikacijama, mikrookruženju karcinoma i imunološkim
karakteristikama, i od velikog je praktičnog značaja, jer se pojedini podtipovi razlikuju po svom
kliničkom toku i različito reaguju na hemoterapeutski i biološki tretman. Epitelno-mezenhimalna
tranzicija (EMT) je proces transdiferencijacije u kome epitelne ćelije dobijaju osobine koje su
karakteristične za mezenhimalne ćelije. Tokom neoplastične progresije, karcinomske ćelije
dobijaju genetske i epigenetske karakteristike koje utiču na onkogene i tumor supresorne gene,
što na kraju rezultira aktivacijom programa tipa III EMT-e, dajući im potencijal za invaziju i
metastaziranje, doprinoseći stemness-u karcinomskih ćelija, njihovoj otpornosti na lekove i
izbegavanju imunološkog odgovora. Promene nastale u ćelijama, tokom EMT-e, mogu biti
reverzibilne po dolasku na pogodnu lokaciju za kolonizaciju, procesom suprotnim od EMT-e,
koji se naziva mezenhimalno-epitelna tranzicija (MET), tokom kojeg ćelije vraćaju karakteristike
epitelnog fenotipa. Kod većine humanih tipova karcinoma, potpuno pomeranje sa epitelnog na
mazenhimalni fenotip tokom EMT se retko sreće, već većina karcinoma pokazuje parcijalnu
EMT-u. Ćelije koje prolaze kroz parcijalnu EMT se teško identifikuju, zbog svoje fenotipske
heterogenosti i varijabilne ekspresije markera EMT-e. Neophodno je pronalaženje novih
biomarkera EMT-e, naročito parcijalne EMT-e, kao i bolje razumevanje odnosa EMT-e i
rezistencija na terapiju, u cilju razvoja novih terapijskih pristupa za CRC.