Sažetak
Uvod: Koarktacija aorte predstavlja suženje torakalne aorte, najčešće lokalizovano na mestu pripajanja ductus arteriosus-a. U novorođenačkom i odojačkom uzrastu, hirurgija je glavni modalitet lečenja, a u kasnijem uzrastu perkutane intervencije. Podaci o faktorima rizika za razvoj rekoarktacije su kontradiktorni u literaturi.
Cilj rada: Utvrđivanje učestalosti rekoarktacije i identifikovanje faktora rizika za razvoj rekoarktacije nakon operacije koarktacije aorte.
Materijal i metode: Istraživanje je obuhvatilo 94 pacijenata operisanih zbog koarktacije aorte u periodu od 2012. do 2017. godine. Posmatrane su demografske i kliničke karakteristike, preoperativni, intraoperativni, postoperativni i ehokardiografski parametri. Neposredni postoperativni gradijent veći od 25 mmHg se smatra prediktorom postojanja rekoarktacije aorte. Podaci su obrađeni metodama deskriptivne i analitičke statistike.
Rezultati: Medijana uzrasta u vreme operacije je bila 2 meseca (4 dana-19 godina). Dominantno je korišćena extended end-to-end anastomoza (90,4%). Kaplan – Meier analiza preživljavanja ukazuje na veću učestalost rekoarktacije aorte u grupi pacijenata sa neposrednim postoperativnim gradijentom>25 mm Hg (p<0.001). Takođe, Cox-ovom logističkom regresijom, veći neposredni postoperativni gradijent je izdvojen kao prediktor (HR 4.57, p=0.009, 95% CI 1.47 -14.22). Nakon korigovanja za druge faktore uključujući pol, genetički sindrom, malu telesnu težinu, primenu prostaglandina E1, prisustvo bikuspidne aortne valvule, hiruršku tehniku, ustanovljeno je da grupa pacijenata sa većim neposrednim postoperativnim gradijentom na mestu anastomoze ima 4 puta veću verovatnoću da ima rekoarktaciju aorte (HR 4.37, p=0.035, 95% CI 1,11 -17,16).
Zaključak: Nesporedni postoperativni gradijent > 25 mm Hg je nezavisni prediktor rekoarktacije aorte u dugoročnom praćenju nakon hirurški korigovane koarktacije aorte.
Ključne reči
Array
Array
Array