Sažetak
Najveći procenat pušača počinje da puši tokom perioda adolescencije kada rast i razvoj nisu još uvek kompletno završeni. Zavisnost od nikotina se može razviti u kratkom roku od otpočinjanja pušenja, a pušenje tokom adolescencije je povezano sa mnogobrojnim posledicama po zdravlje. Iz navedenih razloga, mladi predstavljaju ključnu ciljnu grupu u kontroli duvana. Zavisnost od nikotina je hronična i recidivirajuća po svojoj prirodi, a preventivne mere usmerene su ne samo na sprečavanje otpočinjanja konzumiranja, već i sprečavanje da oni koji već eksperimentišu sa duvanom razviju zavisnost kao i odvikavanje od pušenja. Kako bi bile efektivne, preventivne intervencije treba da budu zasnovane na teorijskim okvirima i dokazima i naučnim saznanjima o determinantama ponašanja. U prethodnim decenijama, uočena je neefektivnosti pojedinih preventivnih intervencija, dok su pojedine intervencije i dalje predmet debate. U radu su prikazani dokazi iz istraživanja o efektivnosti školskih programa, programa u zajednici, medijskih kampanja, uz ukazivanje na potrebu sagledavanja novih mogućnosti i izazova u kontroli duvana kao što je rano otkrivanje zavisnosti od nikotina kod adolescenata. Dokazi pokazuju da mnoge preventivne intervencije nisu zasnovane na teorijskom konceptu, kao i da pojedine intervencije mogu biti i kontraproduktivne. Bez obzira na vrstu i okruženje u kome se preventivne intervencije sprovode, važno je uzeti u obzir kontekst u kojem će intervencije biti sprovedene.