Sažetak
Sažetak
Dugoživeći pacijenti sa malignim bolestima često se suočavaju sa neželjenim efektima lečenja, koji imaju značajan uticaj na morbiditet. Komplikacije nakon radioterapije (RT) kao jednog od terapijskih modaliteta su česte i značajno utiču na kvalitet života, što je posebno važno kod dugoživećih pacijenata sa karcinomom prostate (KP). Napredak u razumevanju radiobiologije doveo je do boljeg shvatanja činjenice da genetika igra značajnu ulogu u određivanju individualne osetljivosti na razvoj kasnih postiradijacionih komplikacija, što je rezultiralo razvojem “radiogenomike“. Evolucijom tehnologije sekvenciranja DNK i analize genoma, radiogenomika se pojavila kao najsavremenija nauka u polju personalizovane medicine sa ciljem otkrivanja genetskih odrednica neželjenih reakcija RT.
Test zasnovan na jednonukleotidnom polimorfizmu (JNP) mogao bi se koristiti, zajedno sa kliničkim karakteristikama i terapijskim faktorima, za procenu rizika nastanka neželjenih efekata RT kod pacijenata sa KP. Identifikovano je nekoliko JNP koji su povezani sa kasnom radijacionom toksičnošću kod ovih pacijenata. Važno je napomenuti da ovi JNP konstituišu gene eksprimirane u tkivima mokraćne bešike, rektuma i tankog creva koji su najviše izloženi tokom RT KP i leže u osnovi ovih simptoma. Studije integracije gena na nivou genoma će dovesti do sve većeg broja genetskih polimorfizama koji mogu predvideti komplikacije RT lečenja.
Na kraju, radiogenomika pokušava da predvidi koji će pacijenti sa KP pokazati radiosenzitivnost ili radiorezistenciju, tako da radijacioni onkolozi kao i hirurzi mogu u skladu sa tim da se odluče za odgovarajući terapijski modalitet kako bi smanjili radijacionu toksičnost ili povećali efikasnost RT.