Sažetak
Uvod: Uspostavljanje instrumentacione putanje je važan preduslov za bezbednu primenu mašinskih NiTi instrumentata tokom oblikovanja kanalskih sistema.
Cilj ovog rada je bio da se uporedi vreme potrebno za formiranje instrumentacione putanje, kao i promene u morfologiji apikalnog segmenta i dijametru apikalnog otvora kanala, posle primene ručnih K-turpija i mašinskih PathFile instrumenata.
Materijal i metod: Istraživanje je realizovano na 20 endo trening modela (Dentsply Maillefer, Switzerland). Instrumentaciona putanja je uspostavljena primenom ručnih K-turpija od nerđajućeg čelika (Dentsply, Sirona, Switzerland) (n=10) odnosno mašinskih ProFile NiTi instrumenata (Dentsply, Sirona, Switzerland) (n=10). Vreme potrebno za uspostavljanje instrumentacione putanje mereno je iPhone stopwatch (Apple Inc. Cupertino, California). Slike apikalnog segmenta kanala pre i posle formiranja instrumentacione putanje snimane su steremikroskopom (Boeco BSZ-405, Germany), a zatim obradjene i analizirane u softverskom programu Scopeimage 9.0. Dobijeni podaci statistički su obrađeni Mann-Whitney testom (α=0.05).
Rezultati: Uočena je statistički značajna razlika u pogledu vremena potrebnog za uspostavljanje instrumentacione putanje između ručnih K-turpija (6 min. 22 s) i mašinskih ProFile instrumenata (3 min. 20 s) (p<0,05). U pogledu morfologije apikalnog segmenta nisu uočene značajne razlike (p>0.05). Razlike u promeru apikalnog otvora bile su na granici statističke značajnosti (p ≈ 0,05).
Zaključak: Primena mašinskih PathFile instrumenata rezultirala je bržim formiranjem instrumentacione putanje u poređenju sa ručnim K turpijama. Obe ispitivane grupe instrumenata dovele su do sličnih promena u morfologiji apikalnog segmenta kanala. Nešto veći promer apikalnog otvora kanala izmeren je posle primene ručnih K-turpija.