Sažetak
Uvod: Brojne dosadašnje studije utvrdile su prisustvo insulinske rezistencije (IR) kod tipa 1 dijabetesa (T1D), zarad čije procene se određuje procenjena stopa preuzimanja glukoze (estimated glucose disposal rate- eGDR).
Cilj rada: Analiza nivoa IR u pacijenata sa T1D i poređenje prema prisustvu hroničnih komplikacija dijabetesa.
Materijal i metode: Istraživanje je rađeno u formi retrospektivne analize baze podataka medicinske dokumentacije 180 pacijenata oba pola sa T1D, dužine trajanja bolesti veće od godinu dana u periodu 2016- 2021. godine, koji su na osnovu nivoa eGDR podeljeni u dve grupe- IRG (N= 86, eGDR< 8) i ISG (N= 94, eGDR≥ 8).
Rezultati: Ustanovili smo da su pacijenti iz IRG bili statistički značajnije starije životne dobi (39,35 ± 1,39 vs. 32,13 ± 0,90, p< 0,01), višeg ITM (25,93 ± 0,59 vs. 21,78 ± 0,36 kg/ m2, p< 0,01), nivoa HbA1c (9,63 ± 0,24 vs. 8,30 ± 0,15 %, p< 0,01) i dnevne doze insulina (46,51 ± 1,89 vs. 35,89 ± 1,34 j/ dan, p< 0,01) u poređenju sa pacijentima iz ISG. Istovremeno, pacijenti IRG su imali značajno viši nivo holesterola (4,97 ± 0,14 vs. 4,51 ± 0,10 mmol/l, p< 0,01), LDL-a (2,97 ± 0,13 vs. 2,51 ± 0,09 mmol/l, p< 0,01) i tgc (1,65 ± 0,16 vs. 1,01 ± 0,06 mmol/l, p< 0,01) u poređenju sa ISG. U IRG je statistički značajno veći procenat hipertenzije (97,27 vs. 2,73 %, p< 0,01), retinopatije (25,83 vs. 14,57%, p< 0,01), neuropatije (31,79 vs. 25,16 %, p= 0,021) i nefropatije (27,03 vs. 12,16%, p< 0,01) u poređenju sa ISG.
Zaključak: Pacijenti sa T1D i IR bili su starije životne dobi, viših vrednosti ITM, HbA1c, dnevne doze insulina, sa aterogenijim lipidnim profilom, većom učestalošću hipertenzije, češćim mikrovaskularnim i makrovaskularnim komplikacijama.
Ključne reči: T1D, IR, kardiovaskularni rizik, eGDR