Sažetak
SAŽETAK
Uvod: Wilsonova bolest je retko, nasledno oboljenje, koje dovodi do nakupljanja bakra, pre svega u jetri i mozgu, usled nemogućnosti njegove ekskrecije iz organizma. Bolest se manifestuje hepatičnom, neurološkom i psihijatrijskom simptomatologijom. Neurološka forma bolesti obuhvata sledeće oblike:parkinsoni, distonički , cerebelarni i mešoviti oblik.
Cilj: Utvrditi prisustvo i učestalost poremećaja kontrole impulsa i drugih psihijatrijskih simptoma kod Wilsonove bolesti.
Materijal i metode: Ovo je opservaciona studija rađena u periodu od 7.10.2022. do 8.02.2023. godine i ispitivani su konsekutivni bolesnici koji su ambulantno pregledani na Klinici za neurologiju UKCS, Beograd. Ispitanici su anketirani sledećim upitnicima i skalama: Upitnik za impulsivno-kompulzivne poremećaje(QUIP-RS), Bekova skala depresivnosti(BDI-II), Hamiltonova skala anksioznosti(HAMA), Skala apatije, Skala impulsivnosti(BIS-11), Upitnik za opsesivno-kompulzivne simptome. Ispitanicima su takođe uzeti osnovni demografski podaci i procenjena im je težina bolesti pomocu Unificirane skale za ocenjivanje Wilsonove bolesti(UWDRS). Statistička analiza urađena je u statističkom softveru SPSS 22.0.
Rezultati: Ukupno 7 od 25 ispitanika(28%) su klasifikovani kao WB-PKI+ a njih 18(72%) kao WB-PKI- i uporedili smo njihove kliničke karakteristike. Nismo pronašli statistički značajnu razliku u upitnicima/skalama koje ocenjuju težinu bolesti i bihejvioralne i kognitivne karakteristike između ove dve grupe. Logistički regresioni model za dijagnozu poremećaja kontrole impulsa je bio značajan i kao značajan prediktor izvojio se viši skor na skali apatije. Statističkom analizom dobili smo rezultate da postoji viši skor skale apatije i niži skor MMSE kod pacijenata sa distoničkom formom bolesti. Takođe, rezultati pokazuju da pacijenti sa mešovitom formom bolesti imaju viši skor na skali impulsivnosti od pacijenata sa drugim formama bolesti. Spermanov test pokazuje da postoji statistički značajna korelacija između dužine i težine trajanja bolesti i skale apatije.
Zaključak: Pacijente sa Wilsonovom bolešću pogađaju različiti poremećaji kontrole impulsa u 28% obolelih, pri čemu su u povišenom riziku oni koji imaju teže simptome apatije.
Ključne reči:Wilsonova bolest; poremećaj kontrole impulsa; impulsivnost; apatija