Sažetak
Epilepsija u starijem dobu (ESD) predstavlja treće najčešće ozbiljno neurološko stanje u starijoj populaciji nakon moždanog udara i demencije. Oko 15.000 osoba sa ovim stanjem živi u Republici Srbiji. Brojni faktori interferiraju sa postavljanjem ispravne dijagnoze ESD što dovodi do paradoksalne situacije da je ovaj entitet istovremeno i predijagnostikovan i subdijagnostikovan. Atipična prezentacija epilepsije u starosti je česta, a doprinos EEG dijagnostike limitirana skromnom senzitivnošću i specifičnošću. Optimalno lečenje ESD podrazumeva ispitivanje u razumnom roku, postavljanje tačne dijagnoze, uvođenje efikasne terapije, sprovođenje edukacije i omogućavanje široke podrške za pacijenta. Ultimativni cilj primene antiepileptičke terapije u lečenju ESD treba da bude vraćanje normalnom stilu života što se postiže suzbijanjem napada u odsustvu neželjenih efekata. Oko 80% pacijenata ulazi u stabilnu remisiju sa malim i srednjim dozama antiepileptika u monoterapiji. Epilepsija u starih značajno doprinosi mortalitetu sa smrtnošću koja je tri puta veća u odnosu na vršnjake bez epilepsije.
Ključne reči
Array
Array
Array
Array