Sažetak
Srbija je tranzitna zemlja za migrante na putu ka EU zapadnobalkanskom rutom. Tokom 2015-2016. godine više miliona migranata iz Sirije, Avganistana, Iraka, Pakistana i Somalije koristilo je zapadnobalkansku rutu da bi stiglo do zdržava članica EU. Srbija kao zemlja kandidat za članstvo u EU mora da ispuni uslov saradnje sa EU u oblasti upravljanja migracionim tokovima kroz efikasnu kontrolu svojih granica zajedno sa zvaničnicima EU. Da bi Srbija ojačala upravljanje granicom, važno je razumeti migracionu politiku EU. Iako su Zaključak Evropskog saveta iz Tamperea iz 1999. i Evropska agenda o migracijama iz 2015. godine deklarisali obavezu EU da razvije legalan pristup ugroženim pojedincima, u praksi se migracija doživljava kao pretnja bezbednosti. Posledica ovakvog pristupa je da su u imigraciono pravo uvedene preventivne i represivne krivičnopravne mere. Institucije država članica EU selektivno koriste krivično pravo za postizanje ciljeva migracione politike. Krivičnopravne mere koje se primenjuju širom EU su pritvor, hapšenje, policijska kontrola, udaljenje sa teritorije. Međutim, kritikuje se da ove krivičnopravne mere nisu praćene krivičnopravnim garancijama, posebno procesnim pravima i instrumentima zaštite ljudskih prava. Analiza je izrađena u kontekstu Direktive o povratku 2008/115 koja postavlja standarde i procedure EU o povratku migranata iz trećih zemalja koji ilegalno borave u EU. U radu autor analizira efekte kriminalizacije imigracije i razvoj sudske prakse Suda pravde u odnosu na procesna prava.
Ključne reči
Array
Array
Array
Array