Istraživanje subjektivne percepcije sigurnosti u javnim prostorima u Srbiji: Uvidi iz Evropskog društvenog istraživanja

Sažetak

Percepcija sigurnosti igra ključnu ulogu u oblikovanju interakcija pojedinaca sa njihovim okruženjem i može imati značajne posledice za prevalencu i dugotrajnost kriminalnih aktivnosti unutar zajednice. Percipirana nesigurnost u javnom prostoru može izazvati kod pojedinaca strah da će postati žrtve kriminala, što dalje može uticati na spremnost pojedinaca da prijave zločine ili sumnjive aktivnosti nadležnim organima. Osim toga, percepcija nesigurnosti može potkopati socijalnu koheziju unutar zajednica uništavajući poverenje i saradnju u zajednici. Percipirani nedostatak sigurnosti dodatno može imati i uticaj na prostornu distribuciju kriminalnih aktivnosti, pa su tako područja u kojima je registrovan veći stepen percepcije nesigurnosti često i žarišta kriminalnog ponašanja. Stoga je subjektivno iskustvo sigurnosti u javnim prostorima složen fenomen na koji utiču različiti uzroci. Koristeći podatke iz Evropskog društvenog istraživanja (ESS Runda 10), rad ima za cilj da ispita potencijalne faktore koji doprinose osećaju sigurnosti među ispitanicima. Fokusirajući se na percepcije sigurnosti ispitanika u četiri regiona (Beogradski, Vojvodina, Šumadija i Zapadna Srbija, Južna i Istočna Srbija) operacionalizovane kroz pitanje "Koliko se sigurno osećate, ili biste se osećali, dok šetate sami po mraku u kraju u kojem živite?". Proučavajući prediktore kao što su starost, pol, dnevna aktivnost (posao ili studije), tip naselja (rural ili urban), društveni kapital i društveno poverenje, ovaj rad ima za cilj da osvetli složenosti percepcije sigurnosti. Osnovni nalazi ističu značaj individualne vulnerabilnosti i mera socijalne integracije kao ključnih prediktora percepcije sigurnosti u javnim prostorima. Nalazi upućuju i na regionalne varijacije, naglašavajući neophodnost lokalizovanih pristupa za rešavanje bezbednosnih problema. Razumevajući sve determinante subjektivne sigurnosti, donosioci odluka i urbanisti mogu razviti ciljane strategije za smanjenje straha i poboljšanje percepcije sigurnosti.