Sažetak
U radu su prikazani indikatori rizika za nasilje u porodici nad decom koji se tiču roditelja i dece, kao i analiza podataka dobijenih na uzorku od 46 nadležnih policijskih službenika u Vojvodini sa ciljem identifikacije tih indikatora. Osamdeset procenata ispitanika je smatralo nepovoljna ponašanja roditelja za najučestaliji roditeljski indikator rizika za pojavu nasilja nad decom. Eksternalizovani problemi u ponašaju deteta su po mišljenju 48% ispitanika indikator rizika kod deteta koji se uvek javlja a koji ukazuje na nasilje. Najmanje prisutan odnosno indikator koji se retko javlja je seksualizovano ponašanje deteta (po proceni 63% ispitanika), što je opravdano s obzirom da je i seksualno zlostavljanje deteta procenjeno kao najređi oblik nasilja nad decom. Oko polovine ispitanika je za najčešći indikator kod deteta žrtve psihičkog nasilja, izabralo preteranu reakciju deteta kada pogreši ili mu se ukaže na grešku. Iako analiza podataka nije ukazala na statističke značajne razlike u rezultatima u odnosu na posedovanje sertifikata za rad sa maloletnim licima, 61% ispitanika je smatralo da nadležni policijski službenici treba da poseduju i taj sertifikat. Kako su ispitanici ovu potrebu istakli kao najveći sistemski otežavajući faktor rada u zaštiti dece i kako oko polovina službenika (22) u ovom uzorku nije posedovalo ovaj sertifikat, ističemo mišljenje autora da nadležni policijski službenici, kao i drugi policijski službenici treba da budu specijalizovani obučeni za rad sa maloletnim licima.