Uporedna morfološka analiza eriofida plikastih gala lista jabuke, Eriophyes mali Nal., nove štetočine u Srbiji
Scindeks Asistent Scindeks Asistent — sistem za ozbiljne časopise i one koji to žele da postanu
PDF (engleski)

Dodatni fajlovi

(engleski)
Table 1. (engleski)
Table 2. (engleski)
Figure 1. (engleski)
(engleski)
(engleski)
(engleski)
(engleski)
Legend (engleski)

Kako citirati

Uporedna morfološka analiza eriofida plikastih gala lista jabuke, Eriophyes mali Nal., nove štetočine u Srbiji. (2014). Pesticides and Phytomedicine Pesticidi I Fitomedicina, 29(2). https://doi.org/10.2298/pif.v29i2.5851

Sažetak

Eriofida plikastih gala lista jabuke - Eriophyes mali Nalepa, 1926 (Acari: Prostigmata: Eriophyoidea), po prvi put je registrovana kao nova štetočina jabuke na teritoriji Srbije. Prisustvo E. mali je do sada zabeleženo u Severnoj Americi, na Novom Zelandu, u evropskom delu Rusije, u Južnoj Africi, Zimbabveu i mnogim evropskim zemljama.

Zbog velike morfološke sličnosti i pojave istih simptoma na jabuci i krušci, dugo je E. mali smatrana varijetetom E. pyri – eriofide plikastih gala lista kruške. Do saznanja da se radi o različitim vrstama došlo se nakon detaljne analize morfoloških karaktera.

U radu je obrađen taksonomski status vrste E. mali, predstavljeni su rezultati analize morfoloških karaktera i stepena infestacije lisne površine.

Poređenjem E. mali sa različitih lokaliteta uočavaju se razlike u pojedinim morfološkim karakterima, koje mogu biti uslovljene njihovom geografskom distribucijom.  E. mali iz Evrope se razlikuje od one iz USA i Novog Zelanda. E. mali iz Srbije je najsličnija populaciji E. mali koju je opisao Nalepa (1926) iz Evrope.

Usled ishrane E. mali biljnim sokovima po površini lista formiraju se gale u vidu plikova koje su na početku sitne, 2-3 mm, svetlo zelene boje, tokom vegetacije se povećavaju, a potom pocrne i osuše se. Procenat infestirane lisne površine se kretao od 1,6% do 87,6%, dok je prosečan procenat infestirane površine, izražen kao aritmetička sredina dobijenih vrednosti, bio 22,4%.

Ključne reči

Array
Array
Array
Array
Array
Array
DOI: 10.2298/pif.v29i2.5851

Reference

Amrine, J.W.Jr. & Manson, D.C.M. (1996). Preparation, mounting and descriptive study of eriophyoid mites. In E. E. Lindquist, M. W. Sabelis & J. Bruin (Eds.), Eriophyoid mites: Their biology, natural enemies and control (pp. 383–396). Amsterdam: Elsevier Science BV.

Amrine, J.W.Jr. & Stasny, T.A. (1994). Catalog of the Eriophyoidea (Acarina: Prostigmata) of the World. West Bloomfield, MI: Indira Publishing House.

Burts, E.C. (1970). Biology of blister mites, Eriophyes spp., of pear and apple in the Pacific Northwest. Melanderia, 4, 42–53.

de Lillo, E. (2001). A modified method for eriophyoid mite extraction (Acari: Eriophyoidea). International Journal of Acarology, 27 (1), 67–70. DOI:10.1080/01647950108684228

de Lillo, E., Craemer, C., Amrine, J.W.,Jr. & Nuzzaci, G. (2010). Recommended procedures and techniques for morphological studies of Eriophyoidea (Acari: Prostigmata). Experimental and Applied Acarology, 51(1–3), 283–307. DOI 10.1007/s10493-009-9311-x

Kedzior, M., Shi, A., Lewandowski, M. & Boczek, J. (2006). Comparison sequences of ribosomal DNA ITS1 and ITS2 of mites Eriophyes pyri (Pgst.) and Eriophyes mali Nal. (Acari: Eriophyidae). In G. Gabrys & S. Ignatowicz (Ed.), Advances in Polish Acarology (pp. 180). Warszawa, Poland: SGGW.

Keifer, H.H. (1938). Eriophyid Studies. Bulletin of the Department of Agriculture California. 27(2), 181–206.

Keifer, H.H. (1975). Eriophyoidea Nalepa: Injurious eriophyoid mites. In L.R. Jeppson, H.H. Keifer & E.W. Baker (Eds.), Mites injurious to economic plants (pp. 327–533). Berkeley, CA, USA: University California Press.

Krasinskaya, A.L. (1960). Biology of the apple gall mite Eriophyes (Aceria) mali (Nalepa 1917) Liro, 1951. Parasitologicheski Sbornik Zoologicheskovo Instituta Akadmii Nauk SSSR, 19, 249–262.

Lindquist, E.E. & Oldfield, G.N. (1996). Evolution of eriophyoid mites in relation to their host plants. In E. E. Lindquist, M. W. Sabelis & J. Bruin (Eds.), Eriophyoid mites: Their biology, natural enemies and control (pp. 277–300). Amsterdam: Elsevier Science BV.

Liro, J.I. & Roivainen, H. (1951). Äkämäpunkit Eriophyidae: Suomen Eläimet. (Animal Fennica) 6. Poorvo-Helsinki, Finland: W. Söderström Osakeyhtiö.

Manson, D.C.M. (1984). Eriophyinae (Arachnida: Acari: Eriophyoidea) (Monographic series Fauna of New Zealand, No. 5). Wellington, New Zealand: DSIR.

Nalepa, A. (1926). Zur Kenntnis der auf den einheimischen Pomaceen und Amygdaleen Lebenden Eriophyes - Arten. Marcellia 22(1–6), 62–68.

Natchev, P. (1978). Prouchvanye na eriofidnite akari v Bulgariya. XII: Eriofidni akari po ybulkata (Acarina; Eriophyoidea). Horticultural and Viticultural Science 15(5–6), 71–80.

Oldfield, G.N. (1996). Diversity and host plant specificity. In E. E. Lindquist, M. W. Sabelis & J. Bruin (Eds.), Eriophyoid mites: Their biology, natural enemies and control (pp. 199–216). Amsterdam: Elsevier Science BV.

Petanović, R. & Stanković, S. (1999). Catalogue of Eriophyoidea (Acari: Prostigmata) of Serbia and Montenegro. Acta Entomologica Serbica, Special Issue, 143.

Sabelis, M.W. & Bruin, J. (1996) Evolutionary ecology: Life history patterns, food plant choice and dispersal. In E. E. Lindquist, M. W. Sabelis & J. Bruin (Eds.), Eriophyoid mites: Their biology, natural enemies and control (pp. 329–366). Amsterdam: Elsevier Science BV.

Ueckermann, E.A. (1993). African Eriophyoidea: a revision of the genus Eriophyes Von Siebold, 1851 (Acari: Eriophyidae). Phytophylactica 25, 207-216.

Westphal, E. & Manson, D.C.M. (1996). Feeding effects on host plants: gall formation and other distorsions. In E. E. Lindquist, M. W. Sabelis & J. Bruin (Eds.), Eriophyoid mites: Their biology, natural enemies and control (pp. 231–250). Amsterdam:, Elsevier Science BV.

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sledeće uslove:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.

  2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.

  3. Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) pre ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).

Preuzimanja

Podaci o preuzimanju još nisu dostupni.