Sažetak
Sredinom prošlog veka uočen je značaj koji razvijene veštine komunikacije primenjene u zdravstvenoj praksi mogu imati na uspostavljanje i održavanje zdravih interpersonalnih odnosa, čime uspešna komunikacije postaje profesionalna veština. Autori često ističu da se uspešna komunikacija smatra jednim od najvažnijih aspekata prakse zdravstvenih radnika i vitalni deo pružanja zdravstvene zaštite, kao osnova na kojoj se baziraju ljudski odnosi. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, kvalitetna komunikacija definisana je kao jedna od pet veština neophodnih za zdrav i srećan život, te se stoga veštine komuniciranja neprestano moraju usavršavati i poboljšavati. Komuniciranje u zdravstvu predstavlja složen, neprekidan i interaktivan proces, koji stvara osnovu za izgradnju pozitivnih odnosa na relaciji medicinsko osoblje – pacijent. Kako komuniciraju sa velikim brojem ljudi koji su različiti po obrazovanju, kulturnom, verskom i društvenom statusu, neophodno je da zdravstveni radnici ovladaju veštinom delotvorne profesionalne komunkacije.
Asertivnost predstavlja stil komunikacije koji označava sposobnost pojedinca da slobodno štiti svoja prava i samouvereno izrazi svoj stav, uz istovremeno poštovanje i uvažavanje stava druge osobe i pokazivanje empatije za njena osećanja. Nakon određivanja pojma asertivnosti, u radu će biti reči i o ostalim stilovima komunikacije, gde asertivnost predstavlja središnju tačku između pasivnog i agresivnog stila. U prepreke ili teškoće u primeni asertivnog ponašanja spadaju: anksioznost, preterana skromnost, prihvatanje tuđih obaveza uz zanemarivanje svojih potreba i opterećenost “ulogom pola”, naročito kod žena.
Ključne reči
Array
Array
Array
Array