Sažetak
Slađana Pekmezović1,4, Svetlana Blagojević1, Bojan Jašović3,4, Vladimir Čotrić2,4, Janko Pejović4, Slavica Mutavdžić Divac1
1. Bolnica za pedijatriju KBC Zemun, 2. Služba radiologije KBC Zemun, 3. KBC Zvezdara, 4. Visoka zdravstveno-sanitarna škola strukovnih studija Visan
Pneumokokna bolest (PB) predstavlja spektar oboljenja koja su rezultat infekcije bakterijom Streptococcus pneumoniae (Pneumokok). Invazivna pneumokokna bolest (IPB) definisana je izolacijom S. pneumoniae iz fiziološki sterilnih prostora i tečnosti. Iako je uvođenje konjugovanih vakcina značajno smanjilo incidenciju IPB izazvanih vakcinalnim serotipovima, istovremeno se beleži porast infekcija uzrokovanih nevakcinalnim serotipovima („serotype replacement“).
Prikaz slučaja: U ovom radu prikazano je muško dete uzrasta 20 meseci, primljeno na bolničko lečenje zbog febrilnosti i respiratornih tegoba u trajanju od šest dana. Radiografski i ultrazvučno potvrđena je pneumonija sa efuzijom pleure. Laboratorijski nalazi su pokazali visoke vrednosti inflamatornih parametara (CRP 317 mg/L, PCT 3,43 ng/ml). Iz hemokulture i nazofaringealnog aspirata izolovan je Streptococcus pneumoniae, serotip 19A, osetljiv na peniciline i cefalosporine, a rezistentan na makrolide i aminoglikozide. Dete je uspešno lečeno empirijskom dvojnom, zatim ciljano monoterapijom ceftriaksonom, sa potpunim kliničkim i radiološkim oporavkom. S obzirom na nekompletnu vakcinaciju, savetovana je kompletna vakcinacija 13 valentnom vakcinom
Diskusija: Rana dijagnoza IPB, kao osnov za povoljan ishod, u pedijatrijskoj praksi često predstavlja izazov: simptomi PB su nespecifični uz često dobro opšte stanje, ne postoje specifično osetljivi laboratorijski parametari koji bi ukazali na težinu i uzrok infekcije, a uzorkovanje mikrobiološkog materijala respiratornog trakta je ograničena. Rano započinjanje antibiotske terapije na koju postoji osetljivost uzročnika obezbeđuje povoljan ishod i smanjuje verovatnoću razvoja komplikacija. U prikazanom slučaju, kod dečaka je potvrđena infekcija nevakcinalnim serotipom 19A, što je u skladu sa pojavom „serotype replacement“.
Zaključak: Prikaz slučaja ukazuje da IPB i dalje predstavlja značajan dijagnostički i klinički izazov. Može se javiti i kod imunokompetentnog, prethodno zdravog deteta, sa nepotpunom vakcinacijom, a inicijalni simptomi su nespecifični (febrilnost, letargija, blag do umeren respiratorni distres). Empirijsko započinjanje terapije prema jasno definisanim i ažuriranim protokolima jeste temelj lečenja, a vakcinacija protiv pneumokoka ostaje najefikasnija mera njene prevencije. Neophodno je kontinuirano praćenje distribucije serotipova S. pneumoniae i antibiotske rezistencije, kao i planiranje javno-zdravstvenih strategija.