Sažetak
Obrazovanje etničkih manjina u Srbiji (i ne samo kod nas) često se vezuje za pitanje da li nacionalne manjine treba da se obrazuju samo na maternjem jeziku i, što je još važnije za oblast međugrupnih odnosa, da li to obrazovanje treba da bude (i kako), integrisano u redovno obrazovanje? Obrazovni sistem u Srbiji etničkim manjinama nudi samo dve opcije: obrazovanje u potpunosti na srpskom ili obrazovanje u potpunosti na svom jeziku. U nekim regionima su čak i same škole razdvojene, pa deca imaju još manje kontakta sa vršnjacima. Ovaj rad se bavi pitanjem važnosti međugrupnog kontakta, socijalne distance i etničkog identiteta za diskriminaciju pripadnika tuđe grupe. Uzorak je činilo 795 dece uzrasta od 14 do 19 godina iz Vojvodine. Od toga 371 Srbin, 240 Mađara i 184 Slovaka. Korišćeni instrumenti bili su skala etničkog identiteta (koja meri verovanje u etničku superiornost i etnički ponos), skala socijalne distance i skala za merenje tendencije za diskriminaciju u svakodnevnom životu dece. Pored toga, merena je i učestalost kontakta sa decom iz većinske/manjinske grupe. Rezultati pokazuju da je regresioni model značajan (F(5,758)=77,29; p< .001; R²=0,33) i da su svi prediktori bili značajni: Socijalna distanca (β=.33; p< .001), učestalost kontakta sa tuđom grupom (β=.24; p< .001), verovanje u etničku superiornost (β=.19; p< .001) i etnički ponos (β=.11; p< .01).
Ključne reči
Reference
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim člancima, a izdavaču daju neekskluzivno pravo da članak objavi, da u slučaju daljeg korišćenja članka bude naveden kao njegov prvi izdavač, kao i da distribuira članak u svim oblicima i medijima. Objavljeni članci distribuiraju se u skladu sa licencom Creative Commons Autorstvo – Deliti pod istim uslovima 4.0 International (CC BY-SA) . Dopušteno je da se delo kopira i distribuira u svim medijima i formatima, da se prerađuje, menja i nadograđuje u bilo koje svrhe, uključujući i komercijalne, pod uslovom da se na pravilan način citiraju njegovi prvobitni autori, postavi link ka originalnoj licenci, naznači da li je delo izmenjeno i da se novo delo objavi pod istom licencom kao i
originalno. Autorima je dozvoljeno da objavljenu verziju rada deponuju u institucionalni ili tematski repozitorijum ili da je objave na ličnim veb stranicama (uključujući i profile na društvenim mrežama, kao što su ResearchGate, Academia.edu, itd.), na sajtu institucije u kojoj su zaposleni, u bilo koje vreme nakon objavljivanja u časopisu, uz adekvatno referisanje.