Sažetak
Uvod: Erizipel je karakterističan oblik površinskog akutnog streptokoknog celulitisa, koji se često leči ambulantno, prvenstveno penicilinom, a eritromicinom u slučaju da je oboleli alergičan na penicilin. Iznosimo slučaj pacijentkinje kojoj je, nakon ujeda mačke, preventivno dat eritromicin, da bi u toku terapije razvila erizipel, za koji se, nakon bakteriološkog pregleda brisa rane, ustanovilo da je izazvan bakterijom Pasteurella multocida, rezistentnom na eritromicin.
Prikaz slučaja: Ženska osoba, stara 53 godine, javila se na pregled zbog tegoba koje su odgovarale kliničkoj dijagnozi erizipela potkolenice. Nedelju dana ranije, ujela ju je sopstvena mačka. Rana je hirurški zbrinuta i ordiniran je profilaktički eritromicin, u dozi od 4 x 500 mg. Rana je bila mirna. Petog dana od povrede, pacijentkinja je postala visoko febrilna (39,2°C), bez drugih tegoba, što je shvaćeno kao gripozno stanje. Šestog dana nakon povrede, javio se eritem i edem oko mesta povrede, sa lokalnim limfangitisom i regionalnim limfadenitisom, a iz rane se cedio sangvilentan sekret. Dijagnostikovan je erizipel. U perifernoj krvnoj slici je postojala leukocitoza sa predominacijom neutrofilnih leukocita (LE = 13.9 x 109/l;
NE = 82%), CRP je bio četvorostruko povišen (CRP = 43 IU). Uzet je bris i ordiniran penicilin. Sedmog dana terapije, lokalni nalaz je bio uredan, nalaz leukocita u perifernoj krvi bio je normalan (LE = 5.1 x 109/l; NE = 52%), a CRP dvostruko povišen (CRP = 24 IU). Izolovana je Pasteurella multocida, rezistentna na eritromicin, a
osetljiva na penicilin.
Zaključak: Erizipel, iako jasno prepoznatljiv klinički entitet, može biti izazvan i drugim mikroorganizmima osim streptokoka, što je neophodno da se ima u vidu, u cilju, kako pravilne etiološke dijagnoze, tako i adekvatne i pravovremene terapije.
Ključne reči
Array
Array