Sažetak
Uvod: Lečenje preloma karlice predstavlja jedan od najvećih izazova u ortopedskoj hirurgiji i traumatologiji. Radi se o povredama čiji mortalitet dostiže i do 21%, te je od velike važnosti prepoznavanje i adekvatno lečenje. Najčešći uzrok smrtnog ishoda u prva 24 sata od povrede je krvarenje. Prelomi karlice variraju
od jednostavnih preloma do kompleksnih fraktura sa posledičnom hemodinamskom nestabilnošću. Cilj ove studije je da proceni trenutne standarde zbrinjavanja preloma karlice, kao i da ukaže na moguću strategiju poboljšanja krajnjeg ishoda lečenja.
Rezultati: Kada protokol ne postoji, dežurni tim se vodi smernicama koje su im dostupne. U novije vreme DCR se smatra vodećim principom u zbrinjavanju politraumatizovanih pacijenata. Primarno je uspostaviti kontrolu krvarenja – primenom PPP-a, angiografskom embolizacijom ili REBOA metodom. U literaturi
se primena karličnih poveski preporučuje kao primarni vid zbrinjavanja povreda karlice od strane službe hitne pomoći ili obučenog lica u predbolničkim uslovima. Spoljašnja fiksacija nestabilnih preloma karlice je jedan od ključnih koraka u sklopu DCR protokola. ORIF preloma karlice je definitivan tip fiksacije preloma, ali je
indikovan kod hemodinamski stabilnog pacijenta.
Zaključak: S obzirom na anatomske karakteristike karlične duplje, povrede karličnog prstena predstavljaju samo deo spektra politraume, tako da se lečenje u početku bazira na hemodinamskoj stabilizaciji pacijenta (DCR protokol). Lečenje ovakvih pacijenata zahteva multidisciplinarni pristup. Plasiranje spoljašnjeg fiksatora
u sklopu DCO protokola ima ulogu u kontroli krvarenja, te je to metoda izbora kod hemodinamski nestabilnih pacijenata. Definitivna fiksacija preloma karlice (ORIF) se sprovodi kod stabilnih pacijenata, koji nisu životno ugroženi.
Ključne reči
Array
Array
Array