Sažetak
Uvod: Usluga rane intervencije ima ključnu ulogu u podršci deci sa razvojnim rizicima i njihovim porodicama. U Hrvatskoj se RI može pružati u porodičnom domu ili u specijalizovanim ustanovama, ali malo se zna o tome kako stručnjaci procenjuju kvalitet ovih modela usluga. Ciljevi: Cilj istraživanja bio je ispitati percepcije stručnjaka o kvalitetu usluge rane intervencije, uz poređenje modela koji se realizuju u domu porodice ili u ustanovi, kao i da se utvrdi da li se te percepcije razlikuju u odnosu na profesionalno iskustvo, obrazovanje i učestalost pružanja usluga.
Metode: U istraživanju je učestvovalo 67 stručnjaka iz različitih delova Hrvatske (91% žena; medijana starosti = 32 godine). Medijana profesionalnog iskustva bila je 13 godina, od čega 6 u oblasti rane intervencije. Percepcije su procenjivane pomoću adaptirane hrvatske verzije Inventara kvalitete centara za ranu intervenciju. Razlike između modela analizirane su pomoću t-testa za zavisne uzorke, a regresionim analizama su ispitani prediktori razlika. Rezultati: Ukupne ocene kvaliteta bile su značajno više za uslugu u domu porodice (M = 3.9, SD = 0.54) nego za uslugu u ustanovi (M = 3.6, SD = 0.30; p = .006, Cohen’s dz = 0.36). Najveće razlike u korist modela u domu odnosile su se na uključivanje deteta i porodice, saradnju sa roditeljima i roditeljske kompetencije (sve p < .001). Iskustvo i postdiplomska specijalizacija nisu bili značajni prediktori, dok je učestalost rada u domu bila značajna (B = 0.154, p = .037). Zaključak: Stručnjaci su kvalitet rane intervencije procenjivali višim kada se usluge pružaju u domu porodice, naročito u oblastima saradnje i angažovanja porodice. Češće iskustvo u radu u porodičnom okruženju doprinosi boljem prepoznavanju prednosti ovog pristupa, što ukazuje na potrebu za širenjem porodično orijentisanih, kućno zasnovanih usluga rane intervencije u Hrvatskoj.
Ključne reči
Reference
Politika samoarhiviranja.