Sažetak
Do 2019. godine slikovita priroda, zanimljiv geografski položaj i bogata kulturna baština Kotora privlačili su brojne posjetioce, što je rezultovalo sve većim brojem posjeta Starom gradu i Pomorskom muzeju Crne Gore, smještenom u Kotoru. Trenutno (2020.), globalna pandemija je sve zaustavila, ali kada se turizam počne ponovno oporavljati, pitanje održivog upravljanja turističkim tokovima i korišćenja kulturnih resursa u Kotoru neizbježno će se ponovno pojaviti. Budući da se Pomorski muzej ubraja u najpopularnije tačke za posjetu u Kotoru, ovo istraživanje nastoji da utvrdi njegovu stvarnu turističku nosivost kako bi dobijeni rezultati bili upoređeni sa zvaničnom statistikom posjeta kako bi se utvrdilo da li je Muzej, nekadašnji dom plemićke kapetanske porodice Grgurina, zajedno sa njegovom vrijednom kolekcijom, izložen visokom turističkom pritisku. Rezultati su pokazali da, iako je broj posjetilaca tokom prethodnih godina kontinuirano rastao, Pomorski muzej, zajedno sa svojim vrijednim zbirkama, nije predmet pretjerane turističke potrošnje ili "prekomjerog turizma", budući da je ukupan broj ostvarenih posjeta i posjeta turista organizovanih u vodičkim grupama tokom 2019. godine bio je ispod stvarnog kapaciteta nosivosti Muzeja. Ovaj rad nadovezuje se na postojeća saznanja o turističkom kapacitetu nosivosti kulturnog turizma Crne Gore, predlaže i razrađuje konkretne i primjenjive metode izračunavanja i nudi korisne podatke za održivo upravljanje baštinom kao i strateško planiranje turističkih tokova.
kulturna baština, stvarni kapacitet nosivosti, održivo upravljanje
Ključne reči
Array
Array