Sažetak
Besplatni ugovori najučestaliji su pravni poslovi u svakodnevnom pravnom prometu. Neformalnost koja ih razlikuje od ostalih pravnih poslova s jedne strane olakšava njihovu primjenu, dok s druge strane otežava pravni položaj ugovornih stranaka u slučaju povrede ugovornih obveza. Odgovornost zbog povrede ugovorne obveze jednako pogađa oba ugovaratelja, vjerovnika i dužnika. No, kako je dužnik sukladno načelu utiliteta ugovorna strana koja od zaključenja besplatnog pravnog posla ima ponajviše koristi, rasprave o obvezama kao i kriterijima odgovornosti vjerovnika još su od nastanka najranijih pravnih sustava rijetke su. To ne iznenađuje obzirom da se kod besplatnih ugovora gotovo bez iznimke radi o poslovima zaključenim između prijatelja i poznanika obilježenim povjerenjem ugovornih stranaka. Temelji privilegirane odgovornosti vjerovnika u zapadnoeuropskim pravnim sustavima, tako i u hrvatskom pravu počivaju na rimskim pravnim načelima koja su posredstvom pravnih normi ius commune recipirana u moderne odredbe obveznog prava.
Kako je problematika odgovornosti vjerovnika kod besplatnih ugovora izostala u hrvatskoj znanstvenoj literaturi ovim će se istraživanjem, pravno povijesnom raščlambom dostupnih izvora hrvatskog srednjovjekovnog prava te njihovom komparacijom nastojati utvrditi temelji odgovornosti posuditelja i ostavodavca u hrvatskom pravu ali i pobliže obrazložiti razlozi za jedinstvena rješenja sadržana u Zakonu o obveznim odnosima.
Ključne reči
Array
Array
Array
Array