Sažetak
Poslednjih nekoliko decenija nevladine organizacije (NVO) izdvojile su se u odnosu na druge nedržavne aktere u uticaju na razvoj međunarodnog prava zaštite životne sredine. Njihovo delovanje putem lobiranja, privlačenja pažnje javnosti i medijskih kampanja doprinelo je razmatranju i razvoju određenih pitanja zaštite životne sredine. Veliki broj međunarodnih i regionalnih ugovora iz oblasti životne sredine predviđa mehanizme učešća i saradnje sa NVO. Autor razmatra da li rastući uticaj NVO u oblasti međunarodnog prava životne sredine ima posledice po međunarodnopravni subjektivitet države. Svojim delovanjem, NVO stiču određene elemente međunarodnopravnog subjektiviteta i ulaze u domen koji tradicionalno pripada državi. Ova pojava otvara pitanja o potencijalnoj trasformaciji pojma subjekta međunarodnog prava, kao i spremnost međunarodnog prava na fleksibilnost u pogledu međunarodnopravnog subjektiviteta. Autor zaključuje da, uprkos rastućem značaju NVO u razvoju međunarodnog prava zaštite životne sredine, koncept međunarodnog prava nije spreman na transformacije. U prevazilaženju ovog problema u pogledu životne sredine, države bi trebale iskoristiti najbolje iz uloge i postojanja NVO, te zajedničkim snagama nastaviti razvoj ove grane prava.