Sažetak
Autor u radu nastoji da odgovori na pitanje koja su izvorišta polarizacije u savremenim autoritarnim državama (koje su proceduralno demokratske) i koje su ključne razlike (tačke sukoba) između polarizovanih strana? Istraživačka pažnja je usmerena i na analizu političkih i širih društvenih efekata polarizacije i na dilemu da li je uopšte moguće umanjiti negativne efekte delovanja vrednosno suprotstavljenih aktera? Autor uočava univerzalnu sociološku zakonomernost po kojoj koreni polarizacije gotovo nepogrešivo izviru iz pluralizma društvenih identiteta koji su izgrađeni na ideologiji, religiji, etničkoj pripadnosti i kojima tendenciozno manipulišu političke elite. Primarno, veštački kreirana politička polarizacija je strategija za mobilisanje biračke baze, a sekundarno ona predstavlja i sredstvo za legitimisanje i konsolidovanje populističkih i autoritarnih režima. Kad društvo jednom počne da se polarizuje, unutar konkurentskih političkih i inih grupacija osnažuje unutargrupna lojalnost i stvara se grupni identitet koji je osetljiv na bilo kakvu drugost, što se ogleda u konfliktima sa interesno i vrednosno suprotstavljenim društvenim grupama i pokretima.