EuReCa_Srbija 2014-2021 - Analiza podataka o nezapočinjanju KPR u odnosu na mesto zadesa srčanog zastoja
Scindeks Asistent Scindeks Asistent — sistem za ozbiljne časopise i one koji to žele da postanu
PDF

Kako citirati

EuReCa_Srbija 2014-2021 - Analiza podataka o nezapočinjanju KPR u odnosu na mesto zadesa srčanog zastoja . (2024). Journal Resuscitatio Balcanica, 8(20), 367-374. https://doi.org/10.5937/jrb8-53065

Sažetak

Cilj: Cilj ovog rada bio je da na uzorku prikupljenom u okviru EuReCa_Srbija projekta analiziramo distribuciju započinjanja i ne-započinjanja mera kardiopulmonalne resuscitacije (KPR) prema različitim grupama lokacija. Poseban fokus bio je na utvrđivanju kako se ove distribucije razlikuju u odnosu na životnu dob pacijenata i vrste lokacija na kojima je došlo do srčanog zastoja.

 

Materijal i metode: Studija je uključivala epidemiološke podatke o VBSZ prikupljene putem upitnika EuReCa studija Evropskog resuscitacionog saveta (ERC). Kriterijum za uključivanje bio je VBSZ zbrinut od strane ekipe HMP. U analizu su uključeni i pedijatrijski pacijenti, kao i pacijenti sa srčanim zastojem ne-kardiogenog uzroka (uključujući i traumatski srčani zastoj). Kreirana baza podataka se sastojala od informacija definisanih jedinstvenim protokolom EuReCa_Jedan studije u periodu od 1. oktobra 2014. do 31. decembra 2021. Nakon popunjavanja svakog upitnika, podaci su uneti u jedinstvenu elektronsku bazu podataka u svakom istraživačkom centru, a zatim u centralizovanu bazu podataka.

 

Relzutati: U periodu od 1. oktobra 2014. do 31. decembra 2021. godine, zabeleženo je ukupno 8.349 slučajeva vanbolničkog srčanog zastoja (VBSZ), od kojih je u 2.758 slučajeva (33,1%) bila inicirana kardiopulmonalna reanimacija (KPR). Analiza je pokazala statistički značajnu razliku u učestalosti započinjanja ili ne-započinjanja KPR u zavisnosti od specifičnih kategorija lokacije zastoja (χ2(8) = 847,217; p < 0,001). Takođe, utvrđena je značajna razlika u učestalosti započinjanja KPR između slučajeva gde se srčani zastoj dogodio u mestu stanovanja pacijenta i onih van mesta stanovanja (χ2(1) = 75,319; p < 0,001). Visoko statistički značajne razlike zabeležene su i među različitim lokacijama zastoja u grupi pacijenata starijih od 65 godina (χ2(8) = 664,652; p < 0,001) kao i u grupi pacijenata mlađih od 65 godina (χ2(8) = 134,075; p < 0,001).

 

Zaključak: Istraživanje je pokazalo da stopa preživljavanja nakon vanbolničkog srčanog zastoja (VBSZ) varira u zavisnosti od lokacije incidenta. VBSZ se najčešće dešava u stambenim lokacijama, gde su ishodi lošiji zbog izolovanosti pacijenata, nedostatka AED uređaja i manje verovatnoće prisustva prolaznika. U ustanovama za dugotrajnu negu, visoka stopa ne-započinjenja KPR-a može se pripisati uzrastu i lošem zdravstvenom stanju pacijenata. Nasuprot tome, javna mesta i sportski objekti pružaju bolje ishode zbog dostupnosti AED-a i veće verovatnoće sprovođenja KPR-a. Potrebno je unaprediti strategije hitne pomoći u stambenim sredinama i ustanovama za dugotrajnu negu

Ključne reči

Array
Array
Array
Array
DOI: 10.5937/jrb8-53065

Reference

Preuzimanja

Podaci o preuzimanju još nisu dostupni.