Kako citirati
Sažetak
Cilj: Istraživanjem smo želeli da identifikujemo prediktore prehospitalnih ishoda-inicijalno šokabilnog ritma, povrataka spontane cirkulacije i povratka spontane cirkulacije na prijemu u slučajevima vanbolničkog srčanog zastoja osvedočenog od strane ekipa hitne medicinske pomoći.
Materijali i metode: Studija je koristila epidemiološke podatke prikupljene putem EuReCa upitnika od 1. oktobra 2014. do 31. decembra 2021. U istaživanje su uključeni pacijenti kod kojih je vanbolnički srčani zastoj osvedočen od strane ekipa hitne medicinske pomoći, kao pacijenti pedijatrijskog uzrasta i zadesi nekardiogene etiologij. Podaci prikupljeni iz 16 opština Republike Srbije, koje predstavljaju 24,13% populacije ove zemlje, analizirani su korišćenjem SPSS Statistics softvera. Statistička značajnost je definisana kao p<0.05.
Rezultati: Od 8.349 analiziranih slučajeva vanbolničkog srčanog zastoja, 12,2% osvedočeno je od strane ekipa hitne medicinske pomoći. Verovatnoća registrovanja inicijalno šokabilnog ritma u ovoj kategoriji osvedočenosti bila je 2.35 puta veća kod osoba starijih od 65 godina u poređenju sa mlađim (OR:2.354; 95% CI:1.280-4.331), 2.19 puta veća u slučaju zadesa kod osoba muškog pola u poređenju sa osobama ženskog (ženski pol: OR:0.457, 95%; CI:0.242-0.864) i 22.69 puta veća u slučaju kardiogene etiologije (OR:22.695; 95% CI:3.020-170.547). Verovatnoća povratka spontane cirkulacije je 3.23 puta veća u slučaju zadesa van mesta prebivališta (u mestu prebivališta: OR:0.310; 96% CI:0.176-0.546) i 4.07 puta veća u slučaju inicijalno registrovanog šokabilnog ritma (OR:4.068 ; 95% CI: 2.273-7.278). Ukoliko se zades dogodi u mestu naseljenom sa manje od 100,000 stanovnika, van mesta prebivališta i ukoliko je inicijalni ritam šokabilan verovatnoća za ROSC na prijemu je veća, ali se niti jedna varijabla nije izdvojila kao njegov nezavisni prediktor.
Zaključak: Jedna od predloženih strategija poboljšalanja stope preživljavanja vanbolničkog srčanog zastoja jeste povećanje incidence HMP-osvedočenih zastoja kao kategorije zadesa prema osvedočenosti sa najboljim preživljavanjem. U manjku istraživanja na temu prediktora željenih prehospitalnih ishoda, kao i identifikovanja rizičnih epidemioloških kategorija, neophodne su dodatne studije radi daljeg planiranja aktivnosti i povećanja preživljavanja u ovoj grupaciji pacijenata, te u pojedinim rizičnim epidemiološkim kategorijama.