Sažetak
Svetska Zdravstvena organizacija je definisala Dijabetes melitus kao poremećaj metabolizma različitih uzroka, zbog izostanka u sekreciji i/ili akciji insulina, sa dugotrajnim hiperglikemijama i izmenjenim metabolizmom šečera, belančevina i masti.
Dijabetes melitus je najrasprostranjenije hronično neinfektivno oboljenje, sa porastom učestalosti u dečijem uzrastu koje dostiže zabrinjavajuće razmere i zato se s pravom govori o epidemiji 21. veka. U svetu je incidencija u naglom porastu, dok se u poslednjih tridesetak godina u Srbiji zapaža porast broja obolelih izražen u grupi male i predškolske dece.
Izlaganje genetskim, imunološkim i faktorima životne sredine igra važnu ulogu u etiologiji bolesti, ali su osnovni mehanizmi ostali i dalje nepoznati.
Nedeljama pre postavljanja konačne dijagnoze najčešće se ispoljavaju malaksalost, slabost, neodoljiva glad, mršavljenje, pojačan osećaj žeđi, izražena diureza, sušenje sluznica, pruritus kože, zamagljen vid.
Neodgovarajuća glikemijska kontrola i pogoršanje lipidnog statusa dece obolele od dijabetesa tip 1 povezani su su sa brojnim komplikacijama i većim rizikom od kardiovaskularnih, perifernih vaskularnih i cerebrovaskularnih oboljenja.
U terapiji diajbetesa koristi se kombinacija insulinske terapije, adekvatne svakodnevne fizičke aktivnosti, raznovrsnosti ishrane, prevazilaženje stresnih životnih situacija i održavanje zadovoljavajuće metaboličke kontrole. Korišćenjem intenzivne insulinske terapije postiže se najbolja kontrola bolesti uz smanjenje učestalosti mogućih komplikacija.