Sažetak
Hroničnu bubrežnu slabost (HBS) karakterišu prekomerno stvaranje slobodnih radikala i smanjenje antioksidantne zaštite. Stoga, razlike u individualnoj podložnosti HBS mogu ležati u funkcionalnim varijacijama gena koji kodiraju regulatorne i katalitičke antioksidantne proteine, poput Nrf2, superoksid dizmutaze (SOD) i glutation peroksidaze (GPX). Identifikovano je više različitih polimorfizma u okviru gena koje kodiraju ove enzime, poput Nrf2(-617C/A), SOD2(Ala16Val) and GPX1(Pro198Leu) koji dovode do promena u njihovoj aktivnosti. Do sada najmanje ispitan polimorfizam od navedenih u podložnosti, progresiji bolesti i preživljavanju u HBS je Nrf2(-617C/A) polimorfizam. Rezultati dve studije koje su ispitivale navedeni polimorfizam ukazaju da ne postoji individualna povezanost ovog polimorfizma sa rizikom za nastanak terminalne bubrežne slabosti (TBS), oksidativnim fenotipom, niti preživljavanjem. S druge strane, Nrf2 je imao značajan uticaj na rizik za nastanak TBS i preživljavanje u kombinaciji sa polimorfizmima drugih antioksidantnih gena. Rezultati istraživanja koji se odnose na povezanost SOD2(Ala16Val) i GPX1(Pro198Leu) polimorfizama i HBS su kontradiktorni. S jedne strane, pokazano je da pacijenti nosioci manje aktivnih SOD2(Val) ili GPX1(Leu) alela imaju veći rizik za razvoj i progresiju HBS. Ipak, druge studije ukazuju na odustvo povezanosti ovih polimorfizama sa HBS. Rezultati jedinog istraživanja u kome je ispitivana povezanost GPX1 polimorfizma i preživljavanja (ukupnog i kardiovaskularnog) kod pacijenata sa TBS, su pokazali značajan uticaj GPX1(Leu/Leu) genotipa na duže preživljavanje. Rezultati prikazani u ovom radu mogu biti od značaja kako bi se dale preporuke za dalja klinička i translaciona istraživanja. Razvoj istraživanja u oblasti polimorfizama antioksidantnih gena kod pacijenata sa HBS-om može doprineti boljoj stratifikaciji ovih pacijenata na osnovu panela antioksidantnih gena. Takav panel bi mogao da bude dalje korišćen u kontekstu predviđanja preživljavanja CKD pacijenata, što bi takođe doprinelo razvijanju personalizovanog pristupa u lečenju pacijenata, uključujući primenu ciljane antioksidantne terapije.