Sažetak
Prekomerna konzumacija alkohola predstavlja faktor rizika za preko 200 različitih oboljenja, uključujući i promene u koštanom remodelovanju. Poznato je da 30% alkoholičara koji nemaju cirozu jetre, ima osteoporozu, a da 36% njih ima radiološki dokazane patološke frakture kičmenih pršljenova. U ovoj publikaciji je predstavljen pregled savremene literature o mehanizmima dejstva alkohola na kost, u zavisnosti od vrste i količine alkohola. Različiti ćelijski i molekularni mehanizmi se smatraju odgovornim za osteotoksičnost alkohola, uključujući i direktan efekat na osteoblaste i osteoklaste, kao i na izmenjenu osteo-adipogenu diferencijaciju mezenhimalnih matičnih ćelija koštane srži. Uticaj alkohola na kosti je regulisan Wnt i mTOR putevima. Osim toga, sistemske promene kao što su homeostaza hormona, oksidativni stres, ali i izmenjene osovine paratireoidni hormon (PTH) – vitamin D i hormon rasta – insulinu sličan hormon rasta (IGF) imaju indirektne efekte na koštane ćelije. Dugotrajno prekomerno konzumiranje alkohola, smanjuje apsorpciju hranljivih materija, sintezu testosterona i sposobnost matičnih ćelija da se diferenciraju u ćelije osteogene loze, što za posledicu ima smanjenje aktivnosti i nivoa osteoblastne diferencijacije uz istovremeno povećanje osteoklastogeneze. Međutim, kontroverzni su podaci brojnih studija koje potvrđuju da laka do umerena konzumacija alkohola ima pozitivan efekat na strukturu kosti, a da je primarni mehanizam koji dovodi do poboljšanja mineralne koštane gustine supresija resorpcije kosti. Ono što i dalje ostaje nejasno je preciznije određivanje količine i vrste alkoholnog pića koja ima benefit na kosti, a kada počinje da se ispoljava toksičnost, sa posledičnim smanjivanjem mineralne koštane gustine. S toga je potrebno sprovesti dalja ispitivanja radi blagovremenog započinjanja terapije, kako bi se sprečile patološke frakture kostiju.